Jedan drugi velikan svjetskog novinarstva, Džon Rid (1887–1920), pisac antologijskih knjiga „Deset dana koji su potresli svijet” (o Oktobarskoj revoluciji) i „Pobunjeni Meksiko”, boravio je u Srbiji i izvještavao sa srpskog ratišta u jesen 1915. godine. Naredne godine, Rid je objavio knjigu „Rat u istočnoj Evropi”, u kojoj je i dio o ratu u Srbiji 1915. Kao ratni dopisnik putovao je sa slikarom-karikaturistom Bordmanom Robinsonom – boravili su u Nišu, u Šapcu, Beogradu, ali i u srpskim selima, pišući o Srbiji kao o „zemlji smrti”, u kojoj hara tifus, u kojoj Austrijanci čine neviđena zvjerstva, u kojoj se Srbi hrabro bore... (Izdavačka kuća „Obod” sa Cetinja objavila je 1975. knjigu Džona Rida „Rat u Srbiji 1915”).
Godine 1926, u Beograd će doći i legenda iz Indije – pjesnik i filozof Rabindranat Tagore (1861–1941), koji je 1913. godine dobio Nobelovu nagradu za književnost. Odsjeo je u hotelu „Palas”, na četvrtom spratu. Bio je veoma predusretljiv prema novinarima i svim znatiželjnicima – o svemu je govorio otvoreno, a za domaćine da su spontani, ekspresivni, otvoreni. Putovao je sa svojim sekretarom „u crnoj mantiji, sa srebrnom dugom kosom i lelujavom bradom, sa klasičnim svetiteljskim likom...”
Članovi Srpskog PEN kluba priredili su mu ručak kod „Srpskog kralja”, kome su prisustvovali i rektor Univerziteta Pavle Popović i ugledne zvanice. Rektor ga je pozdravio na tečnom engleskom jeziku, a Tagore je zahvalio na srdačnom dočeku i gostoljubivosti. Reporter „Politike” je zabilježio i ovaj detalj:
„Poslije ručka – fotografisanje i molba za autografe koje je g. Tagore sa blaženom strpljivošću, na engleskom i indijskom jeziku, stavljao na podnošene jelovnike. G. Tagora su naročito tronuli jedan dečko i jedna djevojčica koji su došli da poljube ruku indijskom pjesniku...”
Tagore je održao u Beogradu i dva predavanja – na predavanjima o indijskoj filozofiji i kulturi „okupio se cio Beograd”, a prevodio je pisac Aleksandar Vidaković. Poslije predavanja, Tagori su tri studentkinje književnosti, u narodnoj nošnji, kako su zabilježile novine, predale bukete cvijeća i njegovu sijedu glavu okitile lovorovim vijencem. Savremenici su zapisali da su ovacije pjesniku bile beskrajne, a kada je izašao sa Univerziteta na ulici, gomila omladine okružila je sa svih strana njegov automobil i klicanjem ga pozdravila i ispratila sve do hotela.
Iz Beograda je Tagore ponio poklon – zbirku narodnih rukotvorina: jedan srpski kostim, u zlatu, rađen na Kosovu u 18. vijeku. A prije polaska iz Beograda posjetio je dom Hrišćanske zajednice mladih ljudi, gdje ga je dočekao i pozdravio episkop Nikolaj Velimirović. Otputovao je 16. novembra 1926. godine vozom za Sofiju, zajedno sa svoje dvije kćerke.
Tridesetih godina je, preko Beograda, u Vrnjačku Banju stigao i pisac Maksim Gorki (1868–1936). Došao je da na banjskim izvorima traži lijeka svojoj boljci. U korespondenciji slavnog pisca sačuvano je i jedno pismo koje je iz Banje uputio prijatelju Alekseju Ivanoviču Babočkinu:
„Ovo je naša zemlja. Toliko je slična Rusiji da mi izgleda kao da sam sa sjevera, iz Rusije, prešao u Ukrajinu. Grije me ovdje jug! Na kraju, ovdje su svi ljudi – ljudi! Istorija ove zemlje koračala je samo za slavom! Ta zemlja je patila, živjela, preživjela i ostala tu, da uvijek bude tu! Čini mi se da su Srbi isto toliko Rusi koliko i mi. Sve u nama je toliko slično i toliko isto, da ja nijesam sposoban da nađem razliku. Isto toliko su široki kao i mi i isto toliko veliki kao i mi. Sjećam se da je jednom Lenjin rekao da je to jedini narod koji zna da se bori i koji hoće da se bori za svoju slobodu... [...]
Svako jutro obavezno ustajem u šest sati. [...] Kupim „Politiku”. To je `zamečateljan` list! U njemu možeš da pročitaš sve. O tome da li se u svijetu nešto događa, dobro ili zlo. Da li svijet ide u sunovrat ili ne. A ti znaš da ja poznajem sistem čitanja između redova. Ali u tome listu našao sam samo to: istinu i samo istinu. I sada kad moram da se oprostim sa tobom, hoću da ti kažem samo jedno i da ti uputim samo jedan savjet: Kupuj „Politiku”, jer tamo pišu ljudi koji umiju da ispričaju istinu”.
Priredio:
MILADIN VELjKOVIĆ
(Nastaviće se)